Wine Gourmet, Zagreb 2011

Opet o vinu reći će neki kad pročitaju ovaj naslov, pomalo u strahu da portal ne pretvorimo u vinski blog i isključimo neke druge važne teme. Nema straha jer će se ta tematika pomalo prebacivati na Grk Lumbarda koji je mlada grana ovog portala, pokrenuta iz entuzijazma prema vinu, a sve sa ciljem da se promovira  ova kultura koja je obilježje Lumbarde i bez koje bi selo puno izgubilo na svojoj prepoznatljivosti. Kad smo kod prepoznatljivosti, a što je opet Grk bez Lumbarde, bez svog jedinstvenog kraja i zavičaja, bez velikog polja kojeg svaki dan gledamo u zaglavlju našeg portala, bez svoje priče o isključivo ženskim cvjetovima, prošlosti i razvoju na vrlo specifičnom tlu gdje bi malo što od druge loze uspjelo? Bez cijele te priče i slike kraja iz kojeg dolazi stvarno nebi značilo previše, taman i kada je kvaliteta vrhunska, boja prekrasna i miris očaravajući. Pravilo kao i za svako drugo vino, koje čini mi se nakon obilaska svježeg Wine Gourmet festivala u Zagrebu,  neki vinari sa jakom reputacijom kvalitete očito još nisu shvatili jer im je vina nerijetko izlagalo priučeno osoblje koje u pojedinim slučajevima čak nebi znalo ni odgovor na pitanje o cijeni butelje iz koje bi vam točili. Franko Bire jedini naš predstavnik na minulom sajmu kao i supruga Višnja nisu si dozvolili taj luksuz već su držali sami svoj štand te kao i uvijek odradili odlično posao ambasadora i vina i sela. Izostanak drugih jakih predstavnika iz Lumbarde i otoka općenito, (za ilustraciju sa Korčule je bio prisutan još jedino Luka Krajančić), bio je itekako primjetan. Razloge ne znamo, no obzirom da je cijena za posjetitelje (150kn) bila dosta ambiciozno postavljena, možda je tako bilo i za već krizom pogođene vinare koji pogotovo ako su manji proizvodnjom teško mogu pratiti ovakve skupove, a bez “malih” vinara opet hrvatska vinska scena jednostavno nema šarma. Bilo kako bilo, Grk je bio prisutan i na taj način održao kontinuitet pojavljivanja i kontakt sa javnošću. No cijela priča nije ostala samo na sudjelovanju, već je ovo autohtono Lumbarajsko vino kao što je to već praksa na sajmovima u zadnje vrijeme  ponovo  bilo vrlo zapaženo. Nije bilo nagrada ili posebnih priznanja, no količina komplimenata koja se mogla čuti oko Biretovog stola bila je impresivna. Bez pretjerivanja i subjektivnosti, barem koliko sam ja primjetio malo je tko nakon kušanja Grka ostao indiferentan ili bez riječi hvale.
Cliff Rames, naše gore list, sommelier i sada već poznati promotor hrvatskih vina u SAD-u je između ostalog bio jedan od onih koji se sa razlogom malo duže zadržao pored pulta sa Grkom ovoga puta buteljiranog u Burgundskoj boci sa novom zanimljivom etiketom koja ilustrira  korijene vinarstva u Lumbardi.  Naravno Plavac Mali poznati Lucul, nezaobilazan kao i uvijek, nije bio ništa manje tražen, a od njega kada krenu novi nasadi na južnim obroncima Lumbarde  svi mi još puno očekujemo. Štoviše Zure će sa svojim novim nasadima koji se upravo formiraju, tu također imati što za reć.  Zaključak: Lumbarajska vina su sve bolja i sve primjetnija. Marketing  tj. priča će nadamo se i dalje dobro pratiti proizvod, jer puno je izbora i vjerojatno nikada nije bilo toliko dobrog vina, a toliko malo novaca.
Uz sve navedeno i hrvatsko tržište se sve više otvara što se itekako moglo primjetiti na ovom sajmu  gdje su se pojavili izlagači od Italije do Južnoafričke Republike. Njihove priče su također zanimljive i oni imaju neke vrlo rijetke i posebne sorte, a koliko su vješti u marketingu  može se već vidjeti iz etikete u prilogu gdje se  između ostalog iskazuje  i graf sa optimalnom dobi za kušanje, a kada se nešto napiše onda je veliki izazov i obaveza da baš tako i bude. Borba je žestoka, imamo autentičnost, imamo proizvod, ali nema opuštanja.