|
Rođen je 24. lipnja 1897. u Lumbardi na otoku Korčuli te su osjećanje prirode toga materijala, nadahnjujuća mediteranska tradicija
i napajanje na klasici razumljivi sami po sebi za mladoga umjetnika koji je prva klesarska znanja i stekao u klesarskom odjelu Zanatske škole u Korčuli. Školovanje u Češkoj te brojna studijska putovanja
pridonijela su izgrađivanju umjetničkoga Kršinićeva iskaza koji bez iznenadnih skokova i oscilacija u hrvatsko kiparstvo prvih desetljeća našega stoljeća donosi prekretnicu. Vrhunski majstor poetičnoga
lirskog oblika, koji kamen, mramor i broncu osjeća najprije intuitivno i taktilno, jednostavno ne slijedi više tradiciju narativnoga akademizma, ilustrativnoga i opisnog realističkog oblikovanja, često
uljepšane secesijske forme. Ne bez razloga Kršinićevo nadahnuće najčešće izvire iz ženskoga akta, iz oblika produhovljenih prirodom u kojima je sažimanjem likovnih elemenata, mirnom linijom i uravnoteženim
oblikom stvorio najljepša djela hrvatskoga kiparstva. Buđenje mladosti, ljepotu i intimu ženskoga lika, ali i svu dubinu emocija izrazio je u Kupačicama, Dijani, Sputanoj, Majci i djetetu, Češljanju,
Buđenju i brojnim drugim figurativnim kompozicijama i lirskim temama koje su ga nadahnjivale cijeloga stvaralačkog vijeka, a po čemu Frano Kršinić nije zapuštao ni portretnu ni spomeničku plastiku. Snažnije i čvršće geste dolaze do izražaja u memorijalnim spomenicima u Sisku, Grubišnom polju, Dubrovniku, Bakru i Zagrebu. Mnogobrojni portreti, autoportreti i poprsja, zajedno s reljefima u sadri, bronci i drvetu te kompozicijama u terakoti tek su dio opusa jednoga od najsnažnijih, a istodobno najtankoćutnijih, najsuptilnijih i najlirskijih kipara hrvatske povijesti umjetnosti. Frano Kršinić umro je 1. siječnja 1982. u Zagrebu. Radovi Frane Kršinića danas se nalaze u privatnim zbirkama i muzejima u Londonu, Ženevi, Moskvi, Berlinu, Münchenu, Stockholcu, New Yorku, Washingtonu, Addis Abebi i Kawasakiju.
|
